Izbor iz sadržaja na srpskom
Na niskom i nedostojnom nivou
Betűméret:             

Da li ste čuli za mađarske stradalnike u Bačkom Gradištu 1848. koji počivaju u „zelenom bregu“ pored sela (da ne pitamo za potomke tih stradalnika, jer verovatno i nemaju, pošto srpski napadači nikome nisu dali šanse da prežive)? Zatim, da li znate za krvavo Sretenje Gospodnje 2. februara 1849. u Senti („veliko bekstvo“) i za pokolj Mađara u Srbobranu? Ili pak, da li se sećate gimnazijskog gradiva da je za vreme velikih seoba Srba iz južnih srpskih krajeva, dakle sa Kosova i Metohije, u 17. i 18. veku veliki deo Srba prešao u za njih severne krajeve, odnosno u južne krajeve tadašnje Habsburške (kasnije: austro-ugarske) imperije, gde su Habsburgovci vladali pod Krunom Svetog Stefana (Sent Ištvana) – a imajući ovo u vidu da li možete pretpostaviti da su ti Srbi znali da dolaze u drugu državu i sa kojom namerom su onda na temišvarskom saboru odmah zatražili srpsko autonomno područje? Ili, da ne idemo tako daleko: da li ste čuli za istrebljenje Mađara 1944/45. u Novom Sadu, Srbobranu, Bajmoku, Subotici, Somboru, Vrbasu, Čurugu (....)? (Spisak mesta bi bio predugačak). I da ne pitamo za srpske logore za istrebljenje Nemaca u Gakovu, Knićaninu, Bačkom Jarku, Sekiću (...) u kojima je nastradao i veliki broj Mađara?

Čemu ovakva pitanja, koja deluju tako jednostrano i bude mržnju?

To je stil, preuzet iz reakcije predsednika novosadskog odbora DSS-a i potpredsednika te stranke Borka Ilića (http://www.blic.rs/Vesti/Politika/481118/Borko-Ilic-Srbi-u-Madjarskoj-na-nivou-statisticke-greske).

Na osnovu gore navedenih pitanja da li možete pretpostaviti kakav je životni put generacija porodica Mađara ili Mađara u mešovitim porodicama na ovim područjima – u južnim mađarskim, odnosno na srpskim severnim krajevima? Dakle, nije isključivo onako, kako gospodin potpredsednik Demokratske stranke Srbije Borko Ilić licemerno konstatuje ovih dana, aludirajući na dela protiv Srba od strane Mađara da su Mađari „teško opstali“ praveći zla komšijama.

Zato bez licemerja: stvarno je bilo teško opstati.

Bilo je teško opstati u dalekoj prošlosti, ali i u ovoj novijoj istoriji od 1920. godine nakon Trijanona. I jeste pravo čudo, što su Mađari opstali na ovim „južno-severnim krajevima“ (kome kako). Doduše, taj opstanak znači gubitak polovine stanovništva za 95 godina (sa pola miliona pad na jednu četvrtinu miliona), a od toga 100 hiljada za poslednje dve decenije (koliko je mladih Mađara muškaraca mobilisano i stradalo u jugoslovenskim ratovima?). To nije podsećanje na golu statistiku, to je poziv za razmišljanje o ljudskim sudbinama! I ako lider jedne mađarske stranke u Vojvodini (Ištvan Pastor) govori o tome sa ciljem pronalaženja rešenja za dalji opstanak onda on kao političar radi svoj posao! Šta bi inače bio njegov zadatak? Međutim, ako potpredsednik jedne srpske stranke u Srbiji (Borko Ilić) nađe u tome povod za neku vrstu negativne reakcije pozivajući se na istorijske događaje povodom kojih on šalje poruku o kolektivnoj krivici Mađara, onda je to politika na niskom nivou. Posebno u savremenoj Srbiji, gde je – na osnovu glasova za najveću vladajuću stranku – politici devetdesetih godina narod rekao veliko ne! Osim toga, lično vređa sve ljude (porodice) koji su teško opstali u okrnjenom sastavu i dan danas nose neizlečive rane u srcima i suočavaju se sa saznanjem o nemogućnosti moralnog i ekonomskog oporavka. I u Novom Sadu, u okruženju gde i on živi – možda i lično sreće ljude iz takvih mađarskih porodica.

No, takvo istupanje pred javnost kakvo je bilo istupanje Borka Ilića može da bude običan politički manevar. Dati veliki publicitet ovakvom manevru, a uz to (u nekim srpskim medijima, Vesti online, na primer) ilustrovati temu sa fotografijom spomenika žrtvama racije – stvar je nas novinara i naših šefova. I šta sad treba da sledi dalje u medijima? Naći temu koja može da se ilustruje fotografijama o stradanju Mađara od strane Srba? (Nedostojno je i meni što to činim, ali prilažem jednu takvu fotografiju.) Umesto toga, možda bi – ne tražeći mesta masovnih grobnica - poslužila jedna skromna poseta Borka Ilića Bezdanu, gde na Donjem groblju počivaju Bezdanci-Mađari, pogubljeni kod salašarskog naselja Šrbac: 103 mađarskih muškaraca, među njima i dečaka od 14-16 godina, koji su ubijeni 3. novembra 1944. od strane srpskih partizana i partizanki. Čitajući njihova imena možda bi se uverio da govoriti o teškom opstanku Mađara na ovim područjima sa licemerjem nije dostojno čak ni njemu. A novinarima bi bilo dostojno da izveštavaju o toj poseti. (Ana Fridrih u rubrici "Pisma iz Ružine ulice")

Umesto istorijskog neprijateljstva, sada između Mađarske i Srbije vlada istorijsko prijateljstvo – izjavio je ministar spoljne trgovine i spoljnih poslova Mađarske Peter Sijarto u petak, na najvećem ikada mitingu u Beogradu. Prema saopštenju ministarstva, Sijarto je na manifestaciji vladajuće Srpske napredne stranke govorio na srpskom...
27.05.2023
[ 7:03 ]
Mađarska je posvećena evropskoj integraciji Zapadnog Balkana, sporost procesa proširenja može dovesti do nestabilnosti regiona, zato treba ubrzati proceduru – izjavio je ministar spoljne trgovine i spoljnih poslova Mađarske Peter Sijarto u petak u Budimpešti. Ministar je na zajedničkoj pres konferenciji sa ministrom spoljne trgovine...
26.05.2023
[ 12:35 ]
Većina žrtava su Nemice, a polovina počinilaca nisu nemački državljani. Šokantno: 2022. godine je u Nemačkoj zabeležen rekordan broj grupnih seksualnih zločina. Žrtve su uglavnom bile Nemice. Prepuštene jednoj bezobzirnoj politici koja lokalno stanovništvo stavlja na poslednje mesto na listi prioriteta – piše u redakcijskom...
24.05.2023
[ 19:19 ]
Beolvasás folyamatban