Destilat šljive koji sazreva u hrastovom buretu, šljivovica je u četvrtak upisana na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva UNESCO-a.
Organizacija sa sedištem u Parizu je stavila na listu znanje tradicionalnog pripremanja šljivovice, kao i društvenu praksu, kulturu njene konzumacije, ne sam proizvod, jer UNESCO priznaje tradicije koje treba sačuvati.
Ministarstvo kulture Srbije je 2021. godine nominovalo šljivovicu za Reprezentativnu listu UNESCO-a. Time što su upisani na listu nasleđa čovečanstva, pojedini proizvodi postaju „vidljiviji“, kao i tradicije, običaji vezani za njih, u ovom slučaju za šljivu, njeno gajenje, tradicionalni način pripreme, destilaciju, skladištenje, pa i običaje konzumacije.
Šljivovica je poznato piće celog regiona, ne samo Srbije, ali se u Srbiji smatra i nacionalnim pićem, zbog karakteristične žute boje koju dobija tokom ležanja u hrastovom buretu, a to je razlikuje od rakija drugih zemalja. Šljivovica je prisutna u svakom domaćinstvu, u svečanim prilikama, za slavlje, krštenje, svadbu, sahrane je neizostavna, a mnogi smatraju i da leči temperaturu i prehladu.
U Srbiji se od otprilike 70 posto šljive (oko 400-500 hiljada toni) priprema rakija. Postoji blaža varijanta, destilat od 5-10 posto, koji se zove šumadijski čaj. Nema nikakve veze sa čajem, pije se zimi topao, sa šećerom, slično kuvanom vinu. Pravi se i jači destilat, koji zavisno od regiona sadrži 40 do 70 posto alkohola.
Na listu nematerijalnog kulturnog nasleđa UNESCO-a se godišnje upiše oko sto novih kandidata, posle dugog proveravanja. Prvo treba da se upišu na listu nacionalnog nasleđa, potom vlada dotične zemlje predaje kandidaturu nadležnoj komisiji UNESCO-a.
Reprezentativna lista nematerijalnog kulturnog nasleđa sadrži oko 600 tradicija iz 130 zemalja. Iz Srbije su to i porodična slava, kolo, pevanje uz tradicionalni srpski instrument, gusle, kao i Zlakusko lončarstvo. (MTI)